Veruje se da je sok iz lista aloja vere korišćen za balsamovanje tela Isusa Hrista. Ne samo da se koriste sok koji iscuri kad se list is-če, već i gel od aloja vere koji potiče iz ćelija u sredini lista.
Aloja je višegodišnja biljka koja raste u suvim predelima istočne i južne Afrike, kao i u Sredozemlju. Može da se prepozna po zelenosivim, gustim, debelim i mesnatim listovima koji imaju reckave i bodljikave ivice.
Listovi se beru sa biljke tek kad napuni 2-3 godine, a aloja se koristi ili u vidu napitaka, ili preparata za kožu.
Gel iz lista aloje sadrži polisaharide i lipide koji imaju lekovito dejstvo, a biljni sok supstance koje imaju laksativni efekat.
Gel od aloja vere podstiče imuni sistem i ima antibiotsko, antiinflamatorno i antiseptičko dejstvo. Idealno je sredstvo za lečenje nekih kožnih problema, poput ekcema i psorijaze. Gel se danas često koristi za ublažavanje, hidrataciju i lečenje opekotina, rana, akni, analnih rana i hemoroida. Pomaže i kod reumatskih oboljenja. Kako je aloja odlično laksativno sredstvo, preporučuje se za spoljašnju upotrebu, ali postoje i komercijalni preparati za poboljšanje imuniteta, koji ne deluju laksativno.
Aloja vera može da se gaji i u kući, jer nema posebne zahteve.
Ako se koristi oralno, aloja može da izazove i dijareju, a to dalje vodi ka smanjenju nivoa kalijuma u krvi.
Ne preporučuje se deci, trudnicama i dojiljama.
Ne preporučuje se obolelima od uremije (višak uree u krvi), ili onima koji imaju poremećaj u radu bubrega, ili jetre.
Leave a Reply
Want to join the discussion?Feel free to contribute!