Šta je radikulopatija ?
Radikulopatija je najrasprostanjenije oboljenje perifernog nervnog sistema i predstavlja stanje koje nastaje kao posledica kompresije kojoj je izložena površina određenog kičmenog nerva ili kojoj su izložene površine više različitih kičmenih nerava, odnosno nerava koji izlaze iz kičme.
S obzirom na to da su nervi koji izlaze iz kičme raspoređeni duž cele kičme, radikulopatija se može razviti u bilo kom delu kičme.
Istraživanja pokazuju da su radikulopatija u lumbalnom delu kičme (lumbalna radikulopatija) i radikulopatija u vratnom delu kičme (cervikalna radikulopatija) najčešći oblici ove bolesti. Pored ovih najčešćih, postoji i lumbosakralna radikulopatija, koja zahvata središnji deo kičme.
Dakle, vrste radikulopatije jesu:
- Lumbalna radikulopatija – Zahvata donji deo kičme.
- Cervikalna radikulopatija – Nastaje nakon pritiska na nerv u vratnom delu kičme, najčešće nakon oštećenja korenova C5-C6 i C6-C7 i zahvatna vratni deo kičme.
- Lumbosakralna radikulopatija – Nastaje oštećenjem korenova L5 i S1 i zahvata središnji deo kičme.
Radikulopatija simptomi
Simptomi radikulopatije su veoma lako prepoznatljivi jer se manifestuju u vidu neprijatnog bola u određenim regijama kičmenog stuba i u određenim regijama tkiva koje okružuje kičmeni stub, pa i u regijama tkiva koje je udaljeno od kičmenog stuba, a čije funkcije zavise od nerava koji su zahvaćeni radikulopatijom.
Simptomi radikulopatije su:
- Specifičan bol u određenom delu kičme. Kada je pacijent u stanju potpunog mirovanja, intenzitet bola se značajno smanjuje ili se čak potpuno povlači. Pri određenim pokretima, posebno pri onim pokretima koji podrazumevaju aktivnost onog dela kičme u kome je radikulopatija prisutna, intenzitet bola se značajno pojačava i postaje veoma oštar i prodoran, nekad čak i do te mere da sasvim onemogućava obavljanje normalnih fizičkih aktivnosti.
- Ukočenost. Ukočenost varira – od veoma blage i gotovo neprimetne do veoma naglašene ukočenosti koja ograničava i značajno otežava pokretljivost određenih delova tela, kao što je vrat ili gornji i donji ekstremiteti (ruke i noge).
- Trnjenje, kao i ukočenost, može biti blago ili intenzivno i može biti prisutno u tkivu koje se nalazi u neposrednoj blizini kičmenog stuba, kao i u tkivu gornjih i donjih ekstremiteta (ruku i nogu).
- Kod cervikalne radikulopatije (vratno-ramene) prisutan je bol u potiljku, ramenu, lopatici i pojačava se prilikom pokretanja glave, pomeranja ruke, kijanja ili kašljanja. Često se javlja i bol u ruci, osećaj trnjenja, probadanja, peckanja kože, gubitak osećaja, pa čak i atrofija mišića ruke.
Treba imati na umu da se u zavisnosti od vrste radikulopatije simptomi variraju. Kod cervikalne radikulopatije (one koja zahvata vratni deo kičme), gore navedeni simptomi se manifestuju u vratnom delu kičme, tačnije na zadnjoj strani vrata, a neretko su prisutni i u gornjim ekstremitetima, tj. u rukama.
Kod radikulopatije koja zahvata središnji deo kičmenog stuba, simptomi su prisutni na sredini leđa, tanije između donjih ivica lopatica, a nije retka pojava ni da se prenose i na regiju grudnog koša, rebara i abdomena.
Kada je u pitanju lumbalna radikulopatija, odnosno ona koja zahvata donji deo kilme, simptomi su prisutni u predelu karlice, a mogu se prenositi i na regiju zadnjice i na donje ekstremitete, odnosno noge.
Radikulopatija uzroci
Kao što smo već napomenuli, radikulopatija je uzrokovana kompresijom ili iritacijom nerava koji izlaze iz kičme, a ta kompresija može biti usled mehaničke kompresije nerava usled diskus hernije, izrasline na kosti usled osteoartritisa ili usled zadebljanja ligamenata. Takva radikulopatija jeste kompresivna radikulopatija.
Nešto ređi uzroci radikulopatije jesu prisustvo tumora ili neke infekcije, skolioza usled abnormalno krive kičme ili razne upale. Još jedan moguć uzrok pojave ovog oboljenja koji nije tako redak, jeste prisustvo određenih vrsta trauma, tačnije određenih vrsta povreda kojima je izložena površina kičmenog stuba. Kod takvih povreda može vrlo lako doći do uklještenja nerava koji izlaze iz kičme, pa samim tim i do nastanka radikulopatije.
Kada su u pitanju uzroci radikulopatije, važno je napomenuti da se oni razlikuju u odnosu na to o kojoj se vrsti radikulopatije radi.
Radikulopatija posledice
Radikulopatija, iako ume biti veoma neprijatna zbog svojih simptoma, pravilnim i disciplinovanim lečenjem se može kontrolisati. Većina pacijenata dobro reaguje na lečenje i terapiju, čak i oni kod kojih je neophodna hirurška intervencija. Pravilnim lečenjem pacijent može obavljati redovne fizičke aktivnosti bez nekih ozbiljnih posledica.
Radikulopatija lečenje
Lečenje radikulopatije može se sprovoditi na više načina i to pre svega uz primenu odgovarajućih lekova, fizikalne terapije, magnetne terapije, laserske terapije, spinalne aksijalne dekompresije, hidroterapije, elektroterapije, osteopatske terapije. Terapije lečenja se prepisuje u zavisnosti od vrste i ozbiljnosti radikulopatije. U cilju što efikasnijeg lečenja, može se pristupiti i sprovođenju drugih terapijskih metoda, kao što su akupunktura ili masaža. Neretko je slučaj da se istovremeno sprovodi više vrsta terapija. Naravno, odabir svih terapijskih metoda mora odrediti isključivo lekar.
Trajanje lečenja radikulopatije razlikuje se pacijenta do pacijenta i uslovljen je stepenom razvoja bolesti. Uopšte uzev, period lečenje radikulopatije traje između mesec i po dana i 3 meseca. Postoje i slučajevi kada se i nakon izvesnog perioda lečenja simptomi radikulopatije vrate, ali to se najčešće dešava onda kada je uzrok nastanka radikulopatije diskus hernija ili tumor koji zahvata površinu kičme. Zato je u takvim slučajevima važno da se lečenju radikulopatije pristupa paralelno sa lečenjem primarne vrste oboljenja koje je dovelo do nastanka i razvoja ovog oboljenja. To je dodatan razlog da se pre započinjanja lečenja radikulopatije obavi detaljna dijagnostika kako bi se precizno odredio uzrok njenog nastanka.
Za lečenje radikulopatije koriste lekovi koji pripadaju grupi:
- Nesteroidnih antiupalnih medikamenata
- Analgetika
- Oralnih kortikosteroida
- Mišićnih relaksanata
- Spinalnih kortikosteroida koji se upotrebljavaju u obliku injekcija i koji se daju direktno u područje koje je zahvaćeno radikulopatijom
Ipak, uspeh lečenja zavisi od toga da li je ono blagovremeno sprovedeno. Kod lečenja radikulopatije najvažnija je upornost i istrajnost.
Vežbe
Jedna od najčešćih terapija kod radikulopatije jeste upravo fizikalna terapija koja može biti topla, hladna itd. Fizioterapeut ih određuje i to su uglavnom vežbe za jačanje, istezanje i zaštitu ugroženog područja. Vežbe za povećanje snage mišićnog kičmenog stuba i savladavanje veštine održavanja pravilne mehanike kičmenog stuba može da spreči ponovnu pojavu bola.
Kada je lečenje radikulopatije u pitanju, neretko se pribegava i kineziterapiji i tada se obično primenjuju takozvane Tiltsonove vežbe, Mišelove vežbe, Reganove vežbe, Brunkovljeve vežbe, Brugerova tehnika itd.
Leave a Reply
Want to join the discussion?Feel free to contribute!