Prepoznati troskot (Polygonium aviculare) i pored mnogih lokalnih i stranih imena ove biljke, postoje još neka, koja označavaju dve slične, a različite vrste biljaka. O njima Mesege govori: „Najmanje dve vrste biljaka nazivaju se troskotom: veliki troskot ili talijanski, kao i lekoviti troskot ili puzava pšenica. Obe imaju slična svojstva, a stari travari dali su isti naziv za njihova podzemna stabla. Prva vrsta raste na silikatnom tlu; to je biljka koja naraste u visinu od 20 do 50 cm, s podzemnom stabljikom iz koje izrastaju brojne vreže, s malim sivkastim listovima, te s majušnom cvetnom glavicom sličnom raskriljenim ručkama kišobrana sa sićušnim cvetićima bledoljubičaste boje.
Druga vrsta troskota, još otpornija i tvrdokornija, vrlo je dobro poznata onima koji obrađuju svoje vrtove, nalazimo je i po svim zapuštenim zemljištima, gde ukoreni svoje kratko korenje, sa žutim vrežama, dugim puzavim stabljikama koje se gde-gde uspravljaju, sa mekanim plavim listovima i sitnim cvetovima skupljenim u dvorednim klasićima.
Dokazano je da se psi i mačke pročišćavaju pomoću troskota. Valja slediti primer ovih četvoronožaca…
Dr Rista Gostuški, u svojoj knjizi Lečenje lekovitim biljem piše:”… troskot, ptičji troskot, trava, troska, truskavac, poligon… razlikuje se od drugih vrsta… time što mu je cveće naslagano u pramenke (po 2-4) u pazuhu lišća, što su ahineje na tri ćoška i što imaju sitne, uzdužne crte…”
Biljka troskot ima stablo tanko kao konac, vrlo razgranato leži po zemlji ili se puže uz travu i žito. Lišće je belo, kožasto, podeljeno na dvoje. U pazuhu lišća su beli ili bledoružičasti sitni cvetovi u kitama od 2 do 3. Plod su zrnca, troćoškasta, s tankim ivicama i površinama.
Dakle, to je puzava, nisko polegla, neugledna jednogodišnja biljka, čest dosadan korov. Ima jedva primetan miris, a ukusa je trpko-stežućeg.
Stanište troskota je svuda širom sveta, u vrtovima, njivama kao i ugaženim ledinama.
Lekovitost troskota je naročito u taninu, vitaminu C, kiselinama i karotinu. Blagog je uticaja na organe za varenje. Potpomaže lečenje čira u želucu, dvanaestopalačnom crevu, protiv proliva i zapaljenja, prevelikog lučenja crevne sluzi i povraćanja. Sadejstvuje uz lekove za rastvaranje kamenca i peska u bubrezima. O toj praksi pisao je u 19. veku dr Sava Petrović: „Naučna medicina sad nikako ne upotrebljava pomenute biljke, iako bi se mnoge od njih zbog mnogo tanina mogle vrlo korisno upotrebiti…
Popularna medicina u nas i u drugim zemljama još ih jednako upotrebljava”.Troskot se sakuplja tokom leta i rane jeseni. Sakuplja se čitava biljka, ali se ne sme čupati s korenom. Imajući u vidu gde troskot raste, za berbu treba birati nezagađena mesta. Posebnu pažnju obratiti na vozila i životinje, a naročito na zaprašivanja hemikalijama.
Sakupljene biljke troskota osušiti na prozracnom mestu u hladu. Lekovitost troskota ostaje samo u osušenim biljkama koje su sačuvale zelenu boju.
Troskot uspešno deluje u lečenju plućnih bolesti, kamenca i teškoća u bubrezima, na pojave proliva i krvarenja iz creva, kao i smirivanje reumatizma i zaceljenje rana.
Čaj od troskota
Caj od troskota za jednu šolju priprema se od 2 kašičice isitnjenog troskota. Prelije se kipućom vodom i sačeka da odstoji 5 minuta. Dnevno valja piti 2-3 šolje čaja.
Sok od troskota
Bolovi pri mokrenju mogu se ublažiti sokom od troskota. On pomaže i pri izlučivanju kamenca. Svežu biljku treba dobro izgnječiti i pritiskanjem iscediti sok kroz čisto platno. Piti po malo, po jednu kašiku 5 puta tokom dana. Soku može da se doda malo meda. Ovo deluje i na oboljenje jetre.
Leave a Reply
Want to join the discussion?Feel free to contribute!