Edem pluća je jedno od najtežih stanja u medicini: bolesniku nedostaje vazduh, ne može da legne, kašalj ne prestaje, rad srca je ubrzan ruke i noge su pomodrele…
Osećaj nedostaka vazduha, suv kašalj, ubrzani srčani rad, hladna koža i pomodrelost ekstremiteta, najčešći su simptomi koji upućuju na edem pluća, takozvanu vodu u plućima – akutno stanje koje može biti opasno po život.
Voda u plućima simptomi
Zbog iznad pobrojanih simptoma vode u plućima (dispnoje – gušenja i kašlja, lupanja srca i pomodrelosti ruku i nogu), bolesnik zauzima prinudni, sedeći položaj u krevetu, s podignutim uzglavljem i spuštenim nogama. Razvijeni edem pluća predstavlja jedno od najopasnijih stanja u medicini, posebno ako se razvije naglo: bolesnik ima jaku dispnoju – “glad za vazduhom” i kada miruje, ne može da se pomera, podupire se rukama, sedi u krevetu, ne može da legne. Ostali prepoznatljivi simptomi vode u plućima su stalan kašalj, više u vidu kašljucanja, a bolesnik diše veoma ubrzano i ima ubrzan rad srca. Iskašljava penušav ispljuvak s primesama krvi i ima osećaj straha od bliske smrti.
Voda u plućima simptomi :
Prisutan je i pritisak u grudima, pacijent je izrazito bled, koža mu je hladna, preznojen je i pomodreo. Na pregledu se pomoću stetoskopa mogu čuti takozvani pukoti – pucketanje nad celim plućima, a na srcu nepravilan rad – ritam galopa, dok na snimku pluća postoji zasečenost izgleda leptira nad čitavim plućima ili promene nalik na velike tumore, takozvane ‘fantom tumore’, koji nestaju pošto bolesnik izmokri svu suvišnu tečnost.
Voda u plućima uzroci
Glavni uzrok za razvoj edema pluća je izlazak tečnosti iz krvnih sudova i njeno skupljanje u plemenitom plućnom tkivu, takozvanim alveolama. Alveole su najsitniji delovi pluća, slični malim balonima do kojih dolazi udahnuti vazduh. Svaka alveola ima svoj prateći krvni sud – kapilar koji je u bliskom kontaktu s njom. Između alveolara i kapilara postoji prostor koji se zove međuprostor ili intersticijum. Sve zajedno čini takozvanu alveolarno-kapilarnu membranu. Krv dolazi do kapilara i preko ove mebrane obavlja se razmena gasova, tj. kiseonik iz vazduha prolazi do krvi, a ugljen-dioksid iz krvi prelazi preko membrane i dolazi do vazduha, koji izdišemo.
Nakupljanje tečnosti u plućima (alveolama) može imati dva uzroka: prvi je povišenje pritiska u krvnim sudovima i kapilarima koji se nalaze u plućima, a drugi uzrok jeste oštećenje aleveolarno-kapilarne mebrane pluća.
Edem pluća nastaje kada se povećava pritisak u plućnim kapilarima, najčešće zbog nemogućnosti srca kao pumpe da ispumpa tečnost nazad u cirkulaciju. Tečnost najpre natapa intersticijum, a potom ispunjava, odnosno preplavljuje alveole. Oštećenje alveolokapilarne mebrane omogućava da tečnost nesmetano puni alveole, kroz oštećene delove.Pošto onemogućava disanje voda u plućima je stanje koje ugrožava život.
I srce može biti uzrok
Zavisno od mehanizma nastanka, edem pluća može biti srčanog porekla (kardiogeni) i nesrčanog porekla (nekardiogeni). Kardiogeni edem pluća je češći i ranije se smatralo da ti bolesnici boluju od takozvane “srčane astme”. Kardiogeni edem pluća u osnovi ima povišenje plućnog kapilarnog pritiska izazvanog popuštanjem srca, i to leve srčane komore, zbog nedovoljne snage srčanog mišića, izazvane raznim bolestima ili oštećenjima.
Srčane bolesti koje mogu biti uzrok za edem pluća i nakupljanje tečnosti u plućima jesu kardiomiopatija, koronarna bolest, odnosno akutni infakt miokarda, oštećenje srca zbog povišenog krvnog pritiska, urođene i stečene srčane mane, ozbiljni poremećaji srčanog ritma, srčani tumori, ali i oštećenja srca zbog oboljenja štitne žlezde, teške anemije, teških infekcija pluća sa zahvatanjem srčanog mišića, naglog porasta krvnog pritiska – hipertenzivne krize, plućne embolije (začepljenja trombom velikih krvnih sudova u plućima), kao i zbog nekontrolisanog davanja infuzija.
Voda u plućima se javlja i zbog bolesti koje nisu povezane sa srcem i one se nazivaju nekardiogeni uzroci plućnog edema.To su pre svega akutni respiratorni distres pluća kod odraslih, sepsa, teške infekcije, inhalacija toksičnih gasova, nekontrolisana primena visokih doza kiseonika, teške povrede grudnog koša, opekotine s većom zahvaćenošću telesne površine, utapanje, nekontrolisana primena narkotika – naročito heroina, reakcija na ponavljane transfuzije krvi, visinska bolest, teška hemoragična bolest pankreasa, masna embolija, dugotrajno gladovanje, povećanje intrakranijalnog pritiska.
Voda u plućima lečenje
Da li je u pitanju plućni edem može se sa sigurnošću utrditi na osnovu više analiza.Dijagnoza se može postaviti već na osnovu izgleda samog bolesnika i na bazi pregleda stetoskopom.Da bi dijagnoza bila potvrđena potrebno je uraditi i dodatne analize kao što su snimci i pluća, EKG, ultrazvuk srca i laboratorijske analize.
Edem pluća se mora lečiti bolnički, ali budući da je to urgentno i veoma dramatično stanje, lečenje mora da započne odmah, još u toku transporta u bolnicu.Lečenje počinje davanjem stopostotnog kiseonika na nosni kateter i postavljanjem bolesnika u uspravan položaj. Kada je reč o kardiogenom edemu pluća, lek izbora je diuretik lasiks, koji treba da dovede do izmokravanja te samim tim i smanjnja količine vode u plućima. Obavezno se daje i kiseonik.
Pacijent koji ima edem pluća je obično veoma uznemiren pa se daju ie sedativi, a u ekstremnim slučajevima i morfin protiv bolova. Ordiniraju se i lekovi za širenje krvnih sudova srca u vidu infuzija, kao stoje nitroglicerin, a ukoliko postoji pad krvnog pritiska i lekovi koji podižu krvni pritisak, kao što je dopamin.
Voda u plućima ponekad zahteva i ekstremne metode kao što je venepunkcija, to jest puštanje krvi.
Ako se voda u plućima nakuplja zbog bolesti srca, nakon što se stanje stabilizuje neophodno je nastaviti lečenje srca.
S druge strane, nekardiogeni edem pluća zahteva drugačije lečenje i to u zavisnosti od toga šta je do njega dovelo. Recimo, u slučaju edema pluća koji je nastao zbog predoziranja heroinom, ne sme se dati morfin, već lekovi koji su antagonisti narkotika.
Leave a Reply
Want to join the discussion?Feel free to contribute!