Zeleni čaj (Camellia sinensis)

DRUGI NAZIVI: kineski, ruski, indijski čaj, kamelija

OPIS BILJKE: Grmolika, zimzelena tropska biljka bez mirisa, s krutim, zašiljenim, kožastim, sjajnim, eliptičnim listovima, nazubljenim po ivicama. Cvet je beo, mirišljav. Grm se orezuje na visinu do jednog metra radi većeg broja izdanaka i lakšeg branja lišća. Najbolje sorte beru se u martu, kad su listovi još sasvim mali.

RASPROSTRANJENOST: Raste na visoravnima Kine, Indije, Japana, Cejlona, najavi, u Gruziji i na južnim padinama Kavkaza.

STANIŠTE I UZGOJ ZELENOG ČAJA: Za svoje stanište bira najlepše pejzaže, i to uz izvore pitke vode u dobro osunčanim ravnicama koje obiluju kišama.Žbunovi se sade na velikim površinama, na visinama od 100 do 2.000 metara. Uzgaja se plantažno.

LEKOVITI SASTAV: Zeleni čaj ima vrlo bogat i složen hemijski sastav. Do sada je poznato oko 300 njegovih sastojaka: kofein, polifenoli, B vitamini, askorbinska kiselina, eterično ulje, proteini, hlorofil, organske kiseline, lignin i aminokiseline. Jedna šolja zelenog čaja obično sadrži oko 50-100 mg kofeina i 300-400 mg polifenola.

LEKOVITI DEO BILJKE: Za lek se koriste listovi i cvet zelenog čaja.

LEKOVITO DELOVANJE ZELENOG ČAJA: Polifenoli zelenog čaja imaju izražen antioksidativni učinak, o čemu svedoče rezultati brojnih istraživanja. Zeleni čaj takode može da utiče na povećanje aktivnosti enzima koji sprečavaju oksidacijske procese u organizmu, u tankom crevu, jetri i plućima. Prema objavljenim rezultatima naučnih istraživanja, jedan od sastojaka zelenog čaja blokira ćelije raka i onemogućava njihovu ishranu. Zeleni čaj takode usporava i zaustavlja nastajanje nekih kancerogenih materija, kao što su nitrozamini, zbog čega se posebno preporučuje konzumiranje zelenog čaja uz jelo, i učestvuje u prevenciji nekih vrsta karcinoma, najčešće onih povezanih s gastrointestinalnim traktom, plućima i dojkama. Takodje povećava sposobnost učenja, poboljšava koncentraciju, smiruje nervnu napetost, pogoduje sniženju krvnog pritiska, ublažava simptome PMS-a. Navode se i druga delovanja sastojaka zelenog čaja: uticaj na oralnu i crevnu mikronoru u smislu redukcije nepoželjnih bakterija; antioksidativno dejstvo koje pomaže u smanjenju upalnih procesa i štiti DNK od oštećenja; inhibicija Streptococcus mutans, bakterije koja se smatra glavnim uzročnikom kvarenja zuba; antivirusno (potvrđeno ogledima1 na virusu koji napada duvan); osvežavajuće. Otklanja umor i pospanost, pobuđuje na aktivnost i poboljšava raspoloženje. Osvežavajuće delovanje je duže nego kod kafe.

Zeleni čaj se proizvodi od iste biljke kao i crni, iako zbog specifičnih klimatskih uslova pojedinih krajeva u kojima raste čajna biljka postoje njene različite varijante. Tačan podatak o poreklu čaja izgubljen je u antičkoj istoriji. Prema legendi, otkrio ga je kineski car Sen Nung, oko 2750. godine p. n. e. Kinezi su naučili da uzgojem čajne biljke u različitim krajevima mogu da dobiju vrlo različite ukuse. Razvili su i usavršili niz načina proizvodnje i dobili tri prilično različite vrste čaja: zeleni, ulong i crni. Razlike u boji, ukusu i mirisu ovih čajeva posledica su različitog stepena fermentacije u listovima. Zeleni čaj se najviše pije u Japanu, Kini, severnoj Africi i na Bliskom istoku, a crni u ostatku sveta. Zeleni i crni čaj ponekad se blago aromatizuju drugim biljnim vrstama, pa imamo čaj od jasmina, aromatizovan cvetom ove biljke, ili “eri grej”, aromatizovan eteričnim uljem bergamota.

RECEPTI:
Čaj: jednu kašiku suve biljke preliti s 2 dl vruće vode, pustiti da odstoji 15 minuta i piti za navedena oboljenja.

0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Leave a Reply