Sindrom atlestkog srca ili sportsko srce predstavlja fenomen koji se javlja kod mladih sportista i kod sportista mlađe životne dobi koji previse forsiraju intenzivne treninge, što na srce i krvne sudove deluje tako što ubrzava rad krvnih sudova a srce izlaže velikom radu.

Vremenom, srce počinje da slabi i da se uvećava zbog konstantno velikog priliva krvi. Iako je nekada sportsko srce bezazlena pojava, kod najvećeg broja, savetuje se prekid bavljenja sportom jer bi dalje izlaganje fizičkim treninzima znatno pogoršalo zdravlje srca. U našoj državi, pojava sportskog srca je relativno retka, ali kardiolozi uočavaju tendenciju rasta broja pacijenata usled treninga koji su danas sve intenzivniji.

Uzrok nastanka sportskog srca

Način nastanka sportskog srca nije do kraja razjašnjen. Brojne studije godinama povezuju najrazličitije sportive sa ovim sindromom. Prema brojnim studijama, dokazano je da vrsta sporta kojim se omladinac bavi najviše utiče na pojavu sportskog srca.

Sportovi koji iziskuju naporne treninge i treninge u kontinuitetu, kakve imaju biciklisti, trkači i plivači, povećavaju frekfenciju srca i srce čine podložnijim za uvećanje. Najveće uvećanje srca se upravo i registruje kod biciklista i skijaša, dok su odmah uza njih maratonci, trkači na kratke staze, plivači, ali i igrači sportskih klubova čije je srce iz više razloga u opasnosti.

Osnova sportskog srca leži u prirodi sporta u smislu potreba za kiseonikom. Gore navedenim sportistima je potrebna velika količina kiseonika kako bi ceo organizam bio snabdeven, a čije su potrebe uvećane tokom treninga. Ovi sportovi se nazivaju i dinamičnim ili aerobnim sportovima. Iz tog razloga, osobama sa predispozicijom za razvoj sportskog srca ( pojava ovog sindroma kod članova porodice ), preporučuje se bavljenje statičkim sportovima – streljaštvo, stoni tenis, streličarstvo, koji se nazivaju statičkim ili anaerobnim sportovima jer je za bavljenje ovim sportovima potrebno manje kiseonika.

Kada je reč o osobama koje nisu u treningu, a imaju simptome sportskog srca, često se govori o genetici kao mogućem uzroku. Takođe, kod ovih osoba je karakteristično da se često uvećava samo jedna pretkomora ili komora, i to uglavnom levi deo srca. Među ovim pacijentima, najviše se nalazi tinejdžera, koji usled hormonskog disbalansa, mogu da razviju uvećanje srca.

Sportsko srce simptomi

Svi simptomi se javljaju kao signal da je srce u opasnosti. Prošireno srce ( kao fiziološki odgovor organizma na povećan priliv venske krvi u srce ), nepravilni srčani otkucaji i promene na ekgu su promene koje se uočavaju na lekarskom pregledu. Na terenu, mladi sportista sa sportskim srcem, kome znatno pada puls, registruje jak, probadajući bol u grudima, preznojava se, a vrlo često gubi svest.

Ono što treba znati jeste da je u 99 % slučajeva sportsko srce bezopasno kada se radi o osobama koje su u treningu. Iako im se od dijagnostikovanja sportskog srca zabranjuje bavljenje sportovima sa intenzivnim treninzima, ova pojava ne ostavlja nikakve posledice. Sa druge strane, pojava sportskog srca kod osoba koje se ne bave sportom, niti se bave fizičkim aktivnostima, ukazuje na patološki proces koji se dešava na srcu i krvnim sudovima – uvećanje srca kod neuntreniranih osoba je često znak neke kardiovaskularne bolesti!

Uvećanje srca ili kardiomegalija, meri se brojčano – osobe koje su zdrave a ne treniraju imaju zapreminu srca oko 700 mililitara, dok se kod osoba sa sportskim srcem ova količina znatno uvećava – prosečan sportista ima oko 1100 mililitara zapremine srca. Aritmija koja se jav iznenada ume da uplaši mladog sportistu, i, pored pada pulsa, često se i zbog aritmija javlja gubitak svesti, kao posledica straha.

Sportsko srce broj otkucaja

Broj otkucaja srca je parametar koji nikada ne izaziva paniku kod pacijenta a ukazuje na brojne procese u organizmu! Normalan broj otkucaja srca u minuti kod osobe koja se ne bavi sportom, ali je zdrava, kreće se između 60 i 80. Kod mlađih osoba, koje treniraju sport, a pogotovo sportista u pubertetu, puls ume značajno da opadne. Masovnim merenjem mladih sportista sa sportskim srcem, došlo se do rezultata da se, bez ikakvih tegoba, puls spušta i do 35 – 40 otkucaja u minuti. Simptomi bradikardije, odnosno, sniženog pulsa, jesu gubitak daha, pad koncentracije, preznojavanje, uplašenost i česte nesvestice. Takođe, u velikom broj slučajeva, usled pada pulsa dolazi i do pada krvnog pritiska.

Sportsko srce – lečenje

Konkretno lečenje sportskog srca – ne postoji. Bilo kakva terapija bi bila uzaludna jer, prvenstveno, ne radi se o patološkom procesu, te bi detetu ili mladom sportisti više naškodili. Jedina „terapija“ jeste prestanak bavljenja sportom.

Čak i minimalni znaci sindorma atletskog srca treba da alarmiraju roditelje, čija deca često nemaju simptome, ali se, prilikom prvog odlaska lekaru registruju aritmije i pad pulsa. Ukoliko bi se nastavilo dalje treniranje, moglo bi doći do ozbiljnijih posledica.

Kada je reč u neutreniranim osobama sa simptomima sportskog srca, potrebno je vršiti dalje analize. Kardiomegalija se često povezuje sa genetskom predispozicijom, tako da bi osobe, koje u porodici imaju slično oboljenje, trebalo redovno da se kontrolišu, a u zavisnosti od uzročnika, i dobij uadekvatnu terapiju.

Posledice

Ukoliko se, nakon dijagnostikovanja sportskog srca, prestalo sa sportom, posledica nema. Međutim, brojni kardiolozi apeljuju na roditelje dece koja treniraju da redovno vode decu na trening ali i da obrate pažnju na količinu aktivnosti koje dete upražnjava. Treniranje koje traje duže od 5 sati dnevno jednostavno nije zdravo, konstanto pumpanje srca i izmena arterijske i venske krvi može samo da naškodi detetu. Usled konstatno povećanih potreba za treningom i što boljim rezultatima, nažalost, sve se više dece javlja sa ovim simptomima.

Preporuka roditeljima jeste da kontrolišu treninge svoje dece, da redovno odlaze kod kardiologa i da nipošto ne propuštaju bilo kakav simptom koji bi mogao ukazati na pojavu sportskog srca.

0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Leave a Reply