Infarkt pluća je stanje kada se arterija koja dovodi krv u pluća zapuši i deo pluća do kog je nemoguće dopremiti krv brzo umire.
Glavni uzrok infarkta pluća jeste plućna embolija. Plućna embolija predstavlja naglo zapušenje krvnog suda materijama kao što su krvni ugrušak, masna kapljica, delić tumora ili mehur vazduha.
Jako je bitna veličina same čestice jer čestice većih dimenzija mogu krvnim sudovima doći do srca i izazvati posledice opasne po život.
Simptomi plućne embolije i infarkta pluća
Pojava simptoma zavisi od toga koliko je, zapravo, arterija zapušena i u kakvom je stanju pacijent sa embolijom pluća. Simptomi infarkta pluća su izraženiji ukoliko osoba ima neko udruženo sistemsko oboljenje, kao što je opstruktivna bolest pluća ili koronarna bolest.
Tipični simptomi infarkta pluća jesu:
– blaga glavobolja i nesvestica – ovi simptomi se javljaju zbog nedostatka krvi koja prenosi kiseonik za dopremanje mozgu i vitalnim organima
– nepravilni otkucaji srca
– obilno znojenje
– koža koja poprima plavu boja ( cijanoza )
– iznenadna smrt
Simptomi plućne embolije se javljaju iznenada, dok se sa druge strane, simptomi infarkta pluća razvijaju polako, tokom nekoliko sati nakon što se javila plućna embolija.
Simptomi koji mogu ukazati na infarkt pluća jesu:
– iskašljavanje sputuma sa primesama krvi
– oštar bol u grudima pri udisanju vazduha
– povećana telesna temperatura
– tahikardija
Uzroci nastanka infarkta pluća
Plućna arterija se blokira materijama ( embolusima ) kao što su:
– Krvni ugrušak – koji je najčešći uzrok plućne embolije. Obično se formira u venama donjih ekstremiteta, a nešto ređe u venama karličnog predela ( kada osoba predugo sedi u istoj poziciji ). Plućna embolija često nastaje kod bolesnika koji dugo leže u periodu nakon hirurške intevencije. Zaista retko, plućna embolija i infarkt pluća mogu nastati ugruškom nastalim u venama ruku.
– Masna kapljica – uglavnom nastaje nakon preloma kostiju. Ovo se uglavnom ređe viđa.
– Amnionska tečnost – nastaje na porođaju, ali zaista retko.
– Delovi tumora – koji se odvajaju od tumora i završavaju u cirkulaciji.
– Mehurići vazduha ( vazdušna embolija ) – koji mogu biti pogubni kako za pluća, tako i za srce! Vazdušna embolija se uglavnom viđa kod konzumenata droge intravenskim putem. Takođe, vazdušna embolija može nastati i prilikom operacija vena.
Rizik od nastanka infarkta pluća
Osoba je u riziku za infarkt pluća ako ima sledeće osobine:
- starija životna dob
- problemi sa koagulacijom krvi
- tumor
- infarkt srca
- nepravilni otkucaji srca ( atrijalna fibrilacija )
- oporavak od velikog hirurškog zahvata
- gojaznost
- paraliza
- prelom kuka, zgloba ili noge
- dugotrajna imobilizacija ( npr., dugo sedenje u avionu )
- stalno gušenje
- korišćenje oralnih kontraceptivnih sredstava, pogotovo žene koje su pušači posle 35. godine života
Kako se plućna embolija i infarkt pluća dijagnostikuju?
Plućna embolija je urgentno stanje – tako da se brzo mora delovati! Simptomi su jasni a pacijent u životnoj opasnosti.
Glavni pokazatelj plućne embolije jeste: D – dimer test.
Pomoćni testovi koji mogu da potvrde plućnu emboliju ( iako se ona uglavnom hitno hirurški tretira ) jesu:
- rendgen pluća
- EKG
- merenje plućne perfuzije
- merenje plućne ventilacije
- kompjuterska tomografija ( CT )
- krvne analize – pokazaće povećane leukocite i povećanu sedimentaciju
- plućna angiografija
- ultrazvuk nogu
Lečenje plućne embolije / infarkta pluća
Uzimajući u obzir da je plućna embolija urgentno stanje i da je lečenje uglavnom ograničeno na operativni zahvat, prevencija nastanka plućne embolije je, zapravo, najbolji lek.
Preventivne mere uključuju:
– fizičku aktivnost i redukovanje perioda sedenja
– prilikom putovanja avionom, osoba ne bi trebalo da konstatno sedi, protezanje nogu se preporučuje na svakih 2 sata
– osobe koje su operisane ( pogotovo stariji pacijenti ) trebalo bi da nose elastične potporne čarape, praktikuju minimalne fizičke aktivnost i da ne dozvole potpunu imobilizaciju i pasivnost. Ukoliko je to nemoguće, onda se metodama fizikalne medicine stimuliše rad nogu i sprečava stvaranje ugruška.
Ukoliko se plućna embolija, iz bilo kog razloga, nije lečila, 50 % ljudi će ponovo imati napad plućne embolije, a 50 % ljudi sa ponovnim napadom doživi infarkt pluća i umire.
Medikamenti koji se koriste u svrhu prevencije zgrušavanja jesu heparin i varfarin. Ovi lekovi se najčešće koriste pre operativnog zahvata.
Posmatrajući operativni zahvat kao poslednju opciju, pre toga se pokušava sa lekovima kao što su:
– kiseonik
– analgetici
– lekovi koji “razbijaju” ugruške kao što su streptokinaza i tkivni plazminogen. Ovi lekovi su kontraindikovani kod ljudi koji su imali operaciju pre manje od 2 nedelje, u trudnoći i kod osoba koje imaju sklonost ka krvarenju.
Hirurški zahvat se radi kada ništa drugo nije pomoglo. U slučaju kada je život ugrožen, operacija je prva i jedina metoda lečenja.
Infarkt pluća – prognoza
Prognoza zavisi od tipa plućne embolije i povezanih zdravstvenih problema.
Ukoliko je plućna embolija blagovremeno otkrivena i urgentno lečena, oporavak može biti potpun.
Prognoza je lošija ukoliko postoji neko drugo oboljenje kao što je respiratorni distres sindrom ili ako su krvni sudovi oboleli. Takođe, prisustvo tumora znatno otežava oporavak, tako da je prognoza loša.
Infarkt pluća – posledice
Krvni ugrušci u plućnoj arteriji se kompletno uklanjaju u periodu od nekoliko nedelja ili meseci po lečenju plućne embolije. U tom periodu nestaju i problemi sa disanjem i bolovi u grudima.
Međutim, kod pacijenata sa udruženim sistemskim bolestima, krvni ugrušci mogu da se samo delimično otklone i da se ponovo zgrušaju nakon određenog vremenskog perioda – to dovodi do oštećenja tkiva pluća i karakteriše se hroničnim nedostatkom daha, pogotovo nakon fizičkih aktivnosti. Ovakvo oštećenje može dovesti i do oštećenja desne srčane komore i pretkomore što opet daje teške posledice.
Ovakvo stanje ( naziva se i plućna hipertenija ) se obično dešava kod 4 % pacijenata sa plućnom embolijom. Iako razlog nije utvrđen, grupe u riziku jesu žene i mlađe osobe.
Plućna hipertenzija se leči lekovima kao što je varfarin, osim ako pacijent nije sklon krvarenju. Razmatra se i opcija operativnog zahvata.
Ono što je najbitnije jeste da je najveći rizik od smrti i ozbiljnih oštećenja organa plućna embolija koja nije lečena u prvih 6 sati!
Prvih 6 sati predstavljaju “zlatni standard” u toku kojih je potpuni oporavak moguć!
Čekanje duže od 6 sati je opasno po život!
Leave a Reply
Want to join the discussion?Feel free to contribute!