Mada zvuči kontradiktorno, korovske biljke mogu da budu veoma lekovite. Korisni su čuvari zemljišta i pravi rudnik vitamina i minerala. Zahvaljujući strukturi korena, skupljaju sastojke iz dubljih slojeva tla, a usitnjavaju i razgrađuju zaostale čvrste delove drugih biljaka. Zato svaki put kada čupkate korov iz vašeg dvorišta, ili bašte, razmislite šta bi te male i često neugledne biljke mogle da učine za vas.
Pirevina (Agropvrum repens)
Pirevina ima prijatan i aromatičan miris, u početku sladak, da bi kasnije prešao u ljut.
Pirevina je jedna od najstarijih lekovitih biljaka i začina, koja do danas nije izgubila na vrednosti. Povoljno deluje na želudačno-crevne bolesti, olakšava varenje, odstranjuje gasove i teškoće koje zbog toga nastaju.
U mešavini sa drugim biljkama pomaže u izlučivanju otrovnih sastojaka iz krvi, želuca i creva, otklanja bolove u stomaku, nadimanje, grčeve i hemoroide. Primenjuje se kod bolesti grla, a veoma je korisna u lečenju kožnih bolesti i osipa. Koristi se za poboljšanje apetita, ali ne izaziva zavisnost i nije škodljiva.
Čaj za jačanje
20 g suvog korena, ili sveže stabljike pirevine, preliti sa 1 l ključale vode i ostaviti da odstoji 10 minuta, pa procediti i piti jednu šolju čaja dnevno
Vino od pirevine
u 1 l belog, ili crvenog vina staviti 8 g sveže pirevine, malo struganog morskog oraščeta i ostaviti da stoji 2 dana, pa procediti i dodati malo šećera i rakije i piti za osveženje i bolje varnje
Žuta kopriva (Lamium galeobdolon)
Ova biljka raste pored puteva, ograda, ispod žbunja, na vlažnom zemljištu u hladu i svuda gde inače raste obična kopriva. Cveta od maja do oktobra.
Skupljaju se listovi i cvetovi. Listovi su bogati vitaminom C i hlorofilom koji je koristan kod lečaenja zaraznih bolesti i anemije.
Preporučuje se kod tegoba povezanih sa matericom, jajnicima i kod bolnih menstruacija. Dobri rezultati postižu se i kod problema sa bubrezima, otežanim izlučivanjem urina i peska u bubregu.
Čaj od žute koprive pročišćava krv, otklanja nesanicu, poboljšava varenje i otklanja osipe na koži. Mladi listovi i sočni delovi stabljika upotrebljavaju se za salate i variva.
Čaj od žute koprive
-pomešati iste količine žute koprive, ivanjskog cveća i zlatnice, preliti hladnom vodom i ostaviti da odstoji pre upotrebe
Čorba
skuvati u pilećoj supi 4 šake sveže žute koprive, sa 3 krompira, propasirati, posoliti, pobiberiti i dodati pavlaku, pa služiti sa hlebom prženim na puteru.
Crni slez (Malva silvestris)
Crni slez je prastara korovska biljka, koja se kao lek upotrebljava od najstarijih vremena. Spominje se čak i u Bibliji.Vrlo je rasprostranjena, raste po livadama, pored ograda, na starim zidinama i oko naseljenih mesta.
Osnovno lekovito svojstvo crnog sleza je da razmekšava, rastvara i pomaže izlučivanju sluzi, zbog čega se najviše koristi za lečenje kašlja, zapaljenja bronhija, pluća i ždrela, promuklosti i bolesti glasnih žica.
Čaj od crnog sleza za kašalj
15 g cvetova crnog sleza preliti sa 1 l ključale vode, ostaviti 10 minuta, procediti i piti 3 šolje dnevno
Omlet od crnog sleza
8 punih šaka listova crnog sleza skuvati u vodi, ocediti i propržiti na puteru, pa dodati 5 kašika rendanog parmezana i 4 jaja, posoliti i pržiti na laganoj vatri.
Ivanjsko oveće (Galium verum)
Ivanjsko cveće najčešće raste na livadama, njivama, pored kuća i ograda. Postoji više vrsta ivanjskog cveća i sve imaju približno ista lekovita svojstva, ako rastu na istom staništu.
U narodnoj medicini ova korovska biljka preporučuje se kao pomoćno sredstvo u lečenju bubrega, jetre, slezine, protiv bledila, nervnih oboljenja, kao i kod problema sa štitastom žlezdom. Može da se primenjuje i spolja kao obloga, kod svih kožnih bolesti, rana, potkožnih čireva i mitisera. Uspešno je i u lečenju mnogih vrsta malignih oboljenja i bolesti Himfnih žlezda.
Čaj za bubrege
pomešati iste količine ivanjskog cveća, zlatnice i žute koprive, preliti sa 750 ml ključale vode, pa piti najpre ujutru 30 minuta pre doručka % šolje, a ostatak tokom dana u gutljajima
Sok
sveže ivanjsko cveće oprati i još vlažno iscediti u sokovniku, a po potrebi dodati med, ili žuti šećer
Rusomača (Capsella bursa-pastoris)
Raste svuda, pored puteva, na livadama, padinama, njivama, u povrtnjacima. Poznata je i pod nazivom preslica.
Bere se od ranog proleća do kasne jeseni. Bez mirisa je, a ukus joj je slatkast, ljut i pomalo neprijatan zbog prisustva sumpornih jedinjenja. Aroma ove biljke podseća na senf.
Rusomača je oduvek bila cenjena lekovita biljka, koja uspešno deluje na zaustavljanje krvarenja iz želuca, creva, nosa, bubrega, pluća i rana. Uspešno se koristi i za normalizovanje neurednih i preobilnih menstruacija. Ova svojstva zasnivaju se, pre svega, na sposobnosti da sužava krvne sudove. Značajna je i u lečenju poremećaja cirkulacije krvi, bilo daje izazvan niskim, ili visokim krvnim pritiskom.
Čaj
2 kašičice sveže rusomače preliti sa 2 šolje ključale vode, poklopiti i ostaviti da stoji 2 sata, procediti i piti nezasladen čaj u gutljajima u toku dana
Salata
100 g rusomače, 100 g kresa, 50 g radiča i 50 g maslačka oprati, isitniti i pomešati, preliti maslinovim uljem, jabukovim, ili vinskim sirćetom, a odozgo posuti isitnjeni bosiljak.
Leave a Reply
Want to join the discussion?Feel free to contribute!