Kamilica je naš omiljen i najčešće upotrebljavan narodni lek. Kamilica se koristi kod upale kože i sluzokože, protiv nadimanja i gasova u crevima, podstiče rad želuca i varenje hrane, reguliše menstruaciju, opušta grčeve i umiruje.
Lekovita svojstva kamilice
Lekovita sirovina je osušen cvet kamilice. Cvetne glavice sa kratkom drškom beru se kada kamilica počne da cveta, odnosno kada bele latice cveta zauzmu vodoravan položaj. Precvetale glavice ne treba brati. Najkvalitetnija droga dobija se branjem cvetova u aprilu i maju. Ta kamilica sadrži najviše lekovitih supstanci. Bere se pomoću specijalnih češljeva ili grabuljica. Ubrani cvetovi prvo se prebiraju, pa potom suše, u tankom sloju, na jakoj promaji ili u sušari. Kamilicu nikako ne treba sušiti na suncu. Vlaga i sunčeva svetlost imaju štetno dejstvo na ovu biljku čak i kad je sušena. Zbog toga je treba pakovati u dobro zatvorene kutije i čuvati na suvom i tamnom mestu. Dobro osušena i hermetički zapakovana kamilica može dugo da se čuva.
Glavna aktivna supstanca kamilice jeste etarsko ulje, ali ona sadrži i druge značajne supstance, kao što su: smola, tanin, gorke materije, flavonoidi, guma, sluzi, kumarin i lakton. Etarsko ulje dobija se destilacijom cvetnih glavica pomoću vodene pare. Kiseonik iz vazduha, a naročito sunčeva svetlost, nepovoljno utiču na glavni sastojak ovog ulja – hamazulen, pa je stoga veoma važno da se ulje čuva u dobro zatvorenim bočicama od tamnog stakla. Kamilica je naš omiljen i najčešće upotrebljavan narodni lek. Kamilica se koristi kod upale kože i sluzokože, protiv nadimanja i gasova u crevima, podstiče rad želuca i varenje hrane, reguliše menstruaciju, opušta grčeve i umiruje.
Pre svega se koristi kod upale sluzokože unutrašnjih organa, kao što su katar ždrela, želuca i creva, gastritis, čir na želucu i dvanaestopalačnom crevu kolitis i slično. Kamilica sprečava upalne procese u jetri, žuči, bubrezima i mokraćnoj bešici. Često se upotrebljava za lečenje spoljašnjih povreda, rana, opekotina, čireva, hemoroida, krasta, ojeda, upaljene sluzokože očiju, nosa, usta i grla. Nezamenljiva je u nezi odojčadi i dece.
Kamilica se smatra jednim od najboljih sredstava za lečenje ginekoloških bolesti, pa otud i latinski naziv – matricaria, izvedeno od latinske reči matrix, što znači materica.
Kamilica čaj
Čaj od kamilice se preporučuje i kod nervoze i razdražljivosti, kao i kod nesanice, pa ga u te svrhe treba piti pred spavanje. Važno je napomenuti da se čaj od kamilice ne kuva, već se samo prelije ključalom vodom. Svaki put treba spremiti nov čaj, jer u suprotnom oksidiše, tj. pozeleni. Jačina čaja zavisi od individualne tolerancije. U principu se jedna ravna supena kašika kamilice prelije sa 2 dl kipuće vode, ostavi oko pola sata, a potom prelije. Ipak, nekim osobama (sa osetljivim želucem) je ovaj čaj prejak, pa dozu mogu smanjiti na jednu kafenu kašičicu i čaj procediti već posle pet minuta. Da bi imao efekta, čaj od kamilice se pije bar tri puta dnevno, a može i 5-6 puta, ukoliko prija. Ako ne možete da pijete nezaslađen čaj, zasladite ga tako što ćete u šolju čaja staviti kašičicu meda, i to tek pošto se čaj malo smlači, kako bi med zadržao svoja svojstva.
Čajem od kamilice se možete i umivati, ispirati rane i čireve, kao i hemoroide, ispirati grlo i usta i koristiti sa irigatorom za vaginalno ispiranje (najbolje uveče, pred spavanje), ali ne duže od nedelju dana, kako ne biste uništili prirodnu vaginalnu floru. Čaj od kamilice možete dodavati i u večernju kupku, ako želite da dobro spavate. Takođe, ukoliko to činite zbog ginekoloških problema, posle kupke se isperite irigatorom sa čajem od kamilice, utoplite i idite na spavanje.
Kupka podrazumeva sedenje u vrućoj vodi (vrućoj onoliko koliko možete da izdržite) sa jakim čajem od kamilice (umesto čaja možete ubaciti nekoliko šaka cvetova od kamilice) oko 20 do 30 minuta. Kamilica ima i veliku primenu u kozmetici. Jedan od starih narodnih recepata za kosu jeste da se plava kosa posle pranja ispere mlakim čajem od kamilice, kako bi sačuvala boju i sjaj. Takođe, ako su vam umome ili osetljive oči, nekoliko puta dnevno možete stavljati male obloge natopljene čajem od kamilice. Naročito će vam prijati pred spavanje.
Od kamilice se mogu praviti i ulja i tinkture. U teglu ili široku flašu sipati cvetove kamilice skoro do vrha, naliti devičanskim maslinovim uljem, dobro zatvoriti (hermetički) i držati na suncu 2 do 3 nedelje, pa procediti u čistu flašu.
Sličan metod se primenjuje i za pripremu tinkture, s tim što se umesto ulja sipa alkohol od 50% i posuda drži na tamnom i hladnom mestu oko nedelju dana, a potom procedi. Osobe koje su alergične na polenov prah, treba da budu oprezne prilikom upotrebe kamilice. U toku trudnoće i dojenja treba izbegavati veće doze čaja od kamilice. Takođe, i osobama sa dobrim zdravljem se ne preporučuje da stalno piju ovaj čaj. Povremeno treba praviti pauzu. Obično se preporučuje da se pije 6 nedelja, pa da se potom napravi pauza od nekoliko nedelja. Za to vreme možete piti neki drugi lekoviti čaj.
Čaj od kamilice za podizanje leukocita
(npr. posle hemoterapije)
Tri (supene) kašike kamilice preliti sa 2 dl vode i ostaviti da odstoji pola sata. Procediti i podeliti na 2-3 šoljice. Piti u toku dana, tri puta nedeljno (u proseku svaki drugi dan), dok se stanje ne popravi.
Napomena: Ovaj čaj je veoma jak, pa osobama sa osetljivim želucem može izazvati gorušicu.
Leči i dušu i telo
Kamilica je jednogodišnja zeljasta, korovska biljka. Stabljika je uspravna, često gola, visoka od 40 do 60 cm. Listovi su perasto deljeni, sa uskim, šiljatim, dugačkim percima. Na vrhu stabljika ili grančica razvijaju se cvetovi, u obliku glavica, velikih oko santimetar. Glavice se sastoje od središnjih žutih, cevastih cvetova i obodnih belih u obliku jezika. Kada se glavica otkine i okrene naopako, vidi se rupica. Ovo je važno za prepoznavanje lekovite kamilice, s obzirom da postoji veliki broj varijeteta.
Među njima se izdvajaju: pitoma ili rimska kamilica (chamaemelum nobile) i divlja ili nemačka kamilica (chamomilla recutita). Imaju donekle različit hemijski sastav i etarsko ulje rimske kamilice nije azurno plave boje. Kamilica cveta od maja do avgusta.
Rimska i nemačka kamilica
Mnogi u celom svetu, naročito ako imaju decu, imaju u svojoj ostavi suvu kamilicu, bez nje je nezamisliva biljna apoteka. Postoje dve vrste kamilice. Ovde ćete saznati u čemu je razlika.
Rimska kamilica za nerve i kožu
Eterično ulje rimske kamilice se preporučuje kod stresa, nesanice, razdražljivosti i drugih psihičkih problema. Takođe se preporučuje u nezi kože (kod psorijaze, alergije, dermatoza i slično) zbog izraženog protivupalnog i spazmolitičkog dejstva.
Esencijalno ulje rimske kamilice koristi se u kozmetičkoj, farmaceutskoj i prehrambenoj industriji. Za razliku od nemačke kamilice rimska poseduje izraženo sedirajuće, spazmolitčko i anksiolitičko dejstvo. Zbog toga se koristi kod nesanice, nervoze, stresa i raznih oblika grčeva (Odijev sfinkter, probavni trakt). Deluje i protivupalno. Hidrolat rimske kamilice jedan je od najdelotvornijih hidrolata koji se koriste u lečenju alergijskih oboljenja kože i alergijskog konjuktivitisa. Ovo ulje je bezbedno za sve i mogu ga koristiti i deca.
Nemačka kamilica kod napada panike
Nemačka kamilica se koristi slično kao rimska, s tim što se smatra da su njeni sastojci još jači. Stoga se koristi i kod jednog ozbiljnog psihičkog problema -napada panike i to u vidu etarskog ulja. Etarsko ulje nemačke kamilice pokazalo je odlične rezultate kod napada panike. Koristi se tako što se po kapljica ulja nakapa u dlanove, a ruke potom stave na lice. Dok se ulje polako udiše, vodi se računa o kontrolisanom disanju. Na ovaj način se postiže osećaj smirenosti, koji je veoma važan kod napada panike. Može se koristiti i kao dopuna u lečenju ovih neprijatnih simptoma.
Leave a Reply
Want to join the discussion?Feel free to contribute!